"Mit o Krleži""Mit o Krleži. Krležoduli i krležoklasti u medijskom ratu", Zagreb: Matica Hrvatska, 2016
Knjiga analizira medijski rat koji je od 2011.-2013. vladao u hrvatskoj javnosti oko lika i djela Miroslava Krleže koji oduvijek izaziva polemike i odavno je poprimio mitske razmjere. Autorica predlaže nove nazive sukobljenih strana: na jednoj su strani krležoklasti (Davor Velnić, Igor Žic ili Radovan Ivšić, itd.) koji smatraju da je Krleža "najveća nepogoda hrvatske književnosti" jer je djelovao ideološki prema drugim piscima i svojom sjenom ugušio sve ostale a nije nikad kritički progovorio o problemima komunističkog društva koje ga je ustanovilo kao neprikosnovenu književnu i intelektualnu veličinu bez pravog pokrića. Na drugoj su krležoduli (Velimir Visković, Predrag Matvejević, Vjeran Zuppa, Mani Gotovac, itd.) koji smatraju da je Krleža naš najveći i jedini pravi pisac koji zaslužuje sve počasti a država Hrvatska ga je devedesetih gotovo zabranila.
U knjizi se pokazuju razmjeri njihova sukoba, razotkrivaju istine i laži jednog i drugog pristupa te pokazuje da sukob nije književni nego ideološki. Najveći dokaz za to su krležofili, oni koji doista vole Krležu kao pisca ali ni jedne ni druge ne zanimaju ako nisu iz njihova političkog tabora. Krležodule ne zanima djelovanje Mire Međimoreca, Zlatka Viteza ili Georgija Para jer ih smatraju "Tuđmanovim ljudima", a krležoklasti ne žele u svoj tabor Igora Mandića ni kad se bio odrekao Krleže. Knjiga donosi i istraživanje koje pobija dvije optužbe koje su krležoduli neprestano nametali u medijima. Prva je da je Krleža u Hrvatskoj bio zabranjen ili barem „potisnut“ devedesetih (navođenjem dijela počasti i slavljenja) a druga da Krleža nije igran u hrvatskim kazalištima. Na popisu od 1991. do kraja 2015. nalazi se 78 novih premijera na Krležine tekstove (3,2 nova naslova godišnje) što nema niti jedan drugi hrvatski pisac. |